Obitelj Božanskog milosrđa

Apostolat u Švicarskoj i Njemačkoj

Nakon izlaska romana Dva Svjedoka, urednik je odmah krenuo na apostolsko putovanje po Švicarskoj i Njemačkoj, u širokom rasponu od Juga do Sjevera, i natrag (0d 3. do 15. ožujka 2006.). To nije slučajno, jer Prvi Svjedok (Papa Benedikt X VI.), potječe iz Njemačke, a u ovom broju, u rubrici Papa Svjedok, imamo esej Prof. Klausa Bergera Njemački trenutak Crkve? - upravo o odnosu Papine osobnosti, te njemačkog kulturološkog i crkvenog nasljeđa.

To znači da se cjelokupni opseg “eshatološke bitke” reflektira u Njemačkoj, s njezinim dosezima i njezinim crninama, uključujući i temu ovog broja, koja će biti razrađena pogotovo u sljedećem: odnos prema Židovima u Hitlerovoj Njemačkoj, to će reći suradnja nacionalsocijalističkog režima s Cionistima, i paralelna postavljenost Pape Pia XII. u tim zbivanjima (što je vrlo česta i opetujuća tema), s reperkusijom na NDH, odnosno pavelićevsku Hrvatsku, s pripadajućim odnosom “ustaša” prema Židovima (Jasenovac).

Židovsku, a potom i eshatološku temu “jeruzalemskog scenarija” iz romana Dva Svjedoka, pisac, urednik ZP-a, je obrazlagao na prezentaciji u švicarskom Churu (gdje je pred tri godine, također u ožujku, izvedena predstava Mala Terezija), a potom na jednom intimnijem sijelu u Mannheimu (na zaključnu prezentaciju u švicarskom Buchsu, u nedjelju 12. ožujka, urednik nije stigao poradi snijega i leda na cesti od Berlina prema jugu).  Time je na uspješan način urednik ZP-a započeo najavljeno finiširanje apostolata, koji bi trebao voditi sjedinjenoj kršćanskoj Europi, između Dva Svjedoka kršćanstva, Pape i Carigradskog patrijarha.

U ovo “finiširanje apostolata” predviđeni su i prijevodi djela urednika na strane jezike, i njihovo širenje europskim zemljama, potom drugim kontinentima, s posebnim naglaskom na pravoslavnim zemljama (poradi čega su Dva Svjedoka i pisana).

Čin kojim će Papa Benedikt XVI. i Carigradski patrijarh Bartolomej I. dobiti na dar Dva Svjedoka, dalji je korak našega ekumenizma.

Apostolat u Švicarskoj i Njemačkoj je započeo prije pet godina, ožujka 2001. (vidi 4. putovanje u knjizi Za sjedinjenu kršćansku Europu: “Otvaranje puteva hrvatskog jedinstva”: Stuttgart, Sindelfingen, Wintherthur, Zurich, Bern), potom se nastavio opet u ožujku, ali sada 2003. (6. putovanje, predstava Mala Terezija u Švicarskoj i Njemačkoj (Chur, Sindelfingen, Munchen), i studenoga-prosinca 2003. (7.putovanje, preko Rheinfeldena (Basela) prema Amsterdamu, Majci svih nacija).

Ovaj najnoviji put, s romanom Dva Svjedoka (i s prevedenom na njemački teodramom Nadbiskup Vrhbosanski), nadasve s crtežima Anđeli našeg vremena Maje Dolenčić-Malešević, koji su izloženi u katoličkoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Buchsu (otvaranje u petak, 10. ožujka 2006.) – predstavlja doista najavljeno “finiširanje”, ili sljedeći korak, u smislu da se duhovni plodovi prezentirani našim tromjesečnikom sada daju stanovnicima zemalja njemačkog govornog područja (Njemačka, Švicarska, Austrija).

Teodrama Nadbiskup Vrhbosanski već se prodaje u katoličkim knjižarama njemačkih gradova, a čeka se njemački prijevod Dva Svjedoka, koji bi predan jednom austrijskom izdavaču, trebao napraviti prodor u velike knjižare gradova u Njemačke, Austrije i Švicarske.

Urednik je na ovom posljednjem putovanju prošao sljedećim itinerarijem: Buchs, Chur, Mannheim, Heidelberg, Frankfurt, Mainz, Fulda, Hosenfeld, Hamburg, Berlin, Nurnberg, opet Buchs, pa Zurich, i na povratku Innsbruck. Radi se dakle o još jednom putovanju one vrste kakva su opisana u reportažama, s ulascima u dotad nepoznate gradove i mjesta, asocijacijama i zapažanjima bilježenim u letu, razgovorima sa svećenicima, umjetnicima i vjernicima, čitateljuima ZP-a, posjetima crkvama ili izložbama…Tako je na ovom putu, između ostalog, posjećena izložba kipara Augusta Rodina u Hamburgu, vođeni su razgovori u Fuldi s katoličkim književnikom i piscem Međugorja Alfonsom Sarrachom, zatim s fra Petrom Ljubičićem, p. Zvonimirom Škuncom, fra Mirkom, voditeljem misije u Hamburgu…Materijal sakupljen na tom putovanju bit će, ako Bog da, preveden za sljedeći, srpanjski broj (poput fragmenata pisama apostola Njemačke, Svetog Bonifacija, čiji je grob u fuldskoj katedrali urednik posjetio, zatim odnosa kiparice Camille Claudel i kipara Rodena, što je bila tema izložbe u Hamburgu, nove knjige Sarrachove o ukazanjima Djevice Marije kraj Bamberga pred pola stoljeća, ili knjige o našem suvremeniku, stigmatiziranom talijanskom bratu, Iliji…)

No ovoga puta, na ovom četvrtom po redu ulasku u Švicarsku i Njemačku, urednik je, kako je rekao svojim intimnim prijateljima, nastojao ove zemlje sagledati u cjelini, odozgora, “iz zjenice Orlovoga oka” (da bi se shvatilo što to znači, valja pročitati roman Dva Svjedoka). Sagledavanje “odozgora, iz zjenice Orlovoga oka”, treba razultirati i porukom koju jedan hrvatski književnik, katolik (ili pak hrvatska slikarica, poput urednikove majke, ili hrvatska vjernica i majka obitelji, poput gđe Katice Ilić, organizatorke prezentacija u Churu i Buchsu, kao i izložbe o Anđelima), ima/ju prenijeti narodima njemačkog govornog područja.

To je u po svemu (kroz veliki križ, dakako) uspjelo.

Zid je probila izložba Anđeli našeg vremena, koju je u petak, 12. ožujka, otvorio švicarski župnik Erich Guntli, i to Svetom misom na kojoj je govorio o Anđelima i njihovoj prisutnosti među nama. Nakon Sv. mise vjernici (uglavnom Švicarci) su razgledali 23 crteža izvješena po zidovima prostrane crkve, koja posjeduje umjetničko ozračje, u koje su se Anđeli Maje Dolenčić-Malešević izvrsno uklopili. Župnik Guntli je i organizatorki Katici Ilić, potom uredniku ZP-a, priznao da je bilo mnogo izvrsnih, pozitivnih reakcija na izložbu, koju su posjetili i pripadnici nekih drugih narodnosti u Buchsu, poput Talijana.

Anđeli su ostali izloženi u crkvi tri tjedna. Događaj koji je pokazao kako je misija kulturološkog djelovanja na njemačkom govornom području itekako moguća, iako se sve do sada hrvatski vjernici, umjetnici, književnici za to nisu odlučivali, jer, vjerojatno nisu za to dozreli i imali snage. U slučaju Buchsa i Chura (ulkjučujući i organizaciju predstave Mala Terezija pred tri godine) gđa Katica Ilić je pokazala, kao organizatorka, sve odlike koje jedna kršćanska majka, Hrvatica i vjernica treba imati, da bi ovakva događaje pripremila. U tome joj je svojom dobrom voljom izlazio ususret voditelj apstve na onom području, fra Ante.

Čitatelje, ZP-a koji su se naučili da urednik ovakva putovanja bilježi u reportažama (za koju u ovom broju nije bilo vremena), treba još jednom podsjetiti da se urednik orijentirao na pisanje romana, u kojima su doživljaji s puta transformirani u fiktivnu stvarnost. Tako, nakon Dva Svjedoka, već su tu ideje za sljedeći roman, koji bi se zvao Cvijet bola.

Pismo iz Carigradskog patrijarhata

Kada smo već kod izložbe crteža Anđeli našeg vremena, u pretprošlom smo dvobroju izvijestili da će izložba biti u Kulturnom centru grčkoga Ierissosa, na ulazu u Svetu goru Atos. Iako je ona već bila zakazana, urednik ju je odgodio, moravši čekati tiskanje Dva Svjedoka.Tako da su Anđeli našeg vremena zajedno s Dva Svjedoka (u kojemu glavni likovi također susreću anđele!), pokazani u Buchsu.

No, uprkos tome, naš apostolat u pravoslavnoj polutki Europe ne jenjava. Odmah nakon povratka iz Njemačke-Švicarske, nastavlja se ditribucija Dva Svjedoka (beogradske knjižare), a svakako najveću radost predstavlja pismo iz Fanara, Carigradskog patrijarhata, od 12. siječnja 2005.