Izložba Tatjane Malešević u galeriji Franjevačkog samostana u Osijeku

(06.06.2006)

Tatjana Malešević, zagrebačka slikarica (rođena 1964. godine), od roditelja akademskih slikara (Duška i Maje Dolenčić - Malešević), diplomirala na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Đure Sedera (1987.), do danas s desetak samostalnih izložbi, i 15 skupnih, – izlaže svoj ciklus crteža novije faze iz godine 2005., u Galeriji Franjevačkog samostana u Osijeku (otvorenje srijeda, 24. svibnja u 12 sati).

Radi se o trideset crteža u kombiniranoj tehnici tuša u boji i uljanog pastela, kojima umjetnica u svojoj težnji za kreacijom novih oblika, razvija do krajnosti svoju apstrakciju začetu još krajem osamdesetih (izložba u zagrebačkoj galeriji Karas) izašavši iz škole «traženja sebe u Slici» Đure Sedera, i «duhovnog u umjetnosti» Vasilija Kandinskoga.

Iako je pred svega nekoliko tjedana u zagrebačkoj galeriji Vladimir Buzančić izložila svoje florealne akvarele (u tradiciji od Slave Raškaj do Ružice Daškaj ili Nikole Reisera) «i danas se», kako piše povjesničarka umjetnosti Lilijana Domić, «uz njezin rad vezuje priča o neoekspresionizmu», i traženju savršenstva u duhovnom u umjetnosti.

Nakon uljanih slika s kraja osamdesetih, Tanja Malešević je u devedesetima tražila tehnikom «tuša, polikolora» oblike i likovne definicije kao odraze nutarnjih stanja – koji preko razigranog stvaralačkog praska pastela iz godine 2004 – vode «osječkom» ciklusu apstrakcije kombinirane tehnike tuš u boji-uljani pastel iz 2005.

U neku ruku se radi o sintezi svih dosadašnjih tehnika «traženja sebe u Slici i mogućnosti slike», jer je umjetničin cilj, kako veli «stvaranje uvijek novih oblika». Trideset crteža u Galeriji Franjevačkog samostana pokazuju vatromet te inventivnosti, jedan stvaralački prasak, koji nastoji iskoristiti sva imanentna svojstva dvije slikarske tehnike, čije je mogućnosti slikarica istraživala petnaestak godina, u beskrajnim varijacijama.

Inače, slikaričinu duhovno-umjetničku biografiju, kao i sve faze opusa (među kojima su i vrlo uspjeli portreti), je u prigodnoj monografiji zahvatio njezin brat, književnik Bogdan Malešević: to izdanje s mnoštvom color reprodukcija će biti dostupno tijekom trajanja same osječke izložbe. Tu možemo pročitati: «Kreirati forme znači živjeti, znači odbaciti maske, znači slijediti puls unutarnjeg života, koji je duhovan.Gdje toga nema, nema umjetnosti...»

Vjerujemo da je Tanja Malešević svojim zadnjim ciklusima dosegla Sliku nutarnje biografije, kao potpunu komunikaciju s gledateljima, publikom.