UVODNIK


Šok Pape Svjedoka

“I istina je da sam privezan za križ, ali križ gdje jesam nije više vezan za ništa. On lebdi nad morem…”

OTAC ISUSOVAC na početku drame Paula Claudela Satenska cipelica.

“O noći ti nisi imala potrebe ići tražiti dopuštenje od Pilata. Poradi toga te volim i pozdravljam…”

Charles-Pierre Péguy

Početak veličanstvene Claudelove drame po nečemu je strahotno nalik lađi Svetoga Petra u trenutku kada je Papa “prepustio” svoje Papinstvo. Na početku Claudelove drame vidimo jednog osamljenog ISUSOVCA na olupini velikog broda koji je nošen oceanskim strujama.

Više ne sumnjamo da je to SLIKA NAŠEG VREMENA.

Ispočetka, ova slika djeluje kao šok. No, kada se priberemo, shvaćamo da se stvaranje nastavlja – ali u jednoj Noći koju je možda najdublje izrazio pjesnik Charles-Pierre Péguy, pa smo stoga te njegove stihove, uz prve prizore Satenske cipelice, preveli za ovaj broj.

U dvorani Klementini, na 3. katu Apostolske palače, Papa se obratio kardinalima, predajući svoju Papinsku službu, dok je iza njegova Sjedišta (koje će uskoro postati Sede vacante) bila vidljiva freska oluje na moru s lađom Svetoga Petra.

Slutimo stoga da je rubrika Papa Svjedok s propovijedi Benedikta XVI. na Pepeljastu srijedu (Povratak Bogu da bi se nadišlo rivalstvo i podjele) posebno uzbudljiva. Urednikov dnevnik bilježi kronologiju događanja oko Papina odstupanja, potom pripreme za konklavu teku paralelno s pripremom ciklusa Muke Kristove slikarice M. D. Maje i kipara Zlatka Čulara za izložbu Pasionske baštine u Muzeju Mimara, čije je otvorenje 16. ožujka 2013., vrijeme taman nakon “izabranja novoga pape”.

Stoga korizmena i preduskrsna paralelnost pripremanja izložbe i biranja novoga pape – predstavlja posebnu dramatičnost ovoga broja, kada se ponekad čini da sva patnja srca Pape koji je upraznio Petrovu Stolicu, zatim Kristova Muka – bivaju vidljivi i na umjetničkim djelima. Bilo kako bilo, dvadesetak Majinih pastela i Čularove skulpture ilustriraju ovaj broj, dok tekst Duško Malešević i ideja zajednice umjetnikâ u Voćarskoj pokazuje koji je pravi duhovni identitet adrese u Voćarskoj 84 b, odakle stižu Pera.

U prošlom smo broju donijeli pismo Bartolomeja I. uredniku ZP-a, u ovom broju, završivši tekstove istoga Bartolomeja, donosimo članak Oliviera Clémenta Dijalozi s Atenagorom, dakle s Carigradskim patrijarhom koji je prethodnik Bartolomeja I. na drugoj stolici (uz onu Papinu u Rimu), i pionir tog ekumenizma Dva Svjedoka o kojem govorimo. Trudit ćemo se ubuduće prevoditi poglavlja Clémenteove knjige.

U istoj rubrici Crkva Jedna posebno su dojmljiva posljednja poglavlja o starecu Izidoru, gdje on pokazuje kako umire jedan pravoslavni starec, s pridodanim njegovim molitvama koje se tiču Križa i Uskrsa. Smrt stareca Izidora uranja nas u samu stvarnost smrti i uskrsnuća Spasiteljeva, dakle to je Uskrsna tema. I, prisjećajući se abe Izidora, spontano dolazi da se ponovi staro proroštvo: “U vremenima kraja sveti će se držati sretno skriveni od pogleda ljudi”. Isto su tako i jako aktualna poglavlja o Ruskoj duhovnosti iz Čekajući Vassulu – zato jer čitajući ih, dublje spoznajemo što za Zapad znači Papinska karizma. Konačno to se može iščitati i iz pripovijetke Ognjevi Jurja Serbenina, koja je prevedena na poljski.

U drugom dijelu časopisa nastavljamo čitati uzbudljiv diplomski rad Branislava Bošnjaka o odnosu Crkve i masona, a drago nam je da se kraj njega nalaze i fragmenti iz posljednje knjige našeg beogradskog prijatelja Zorana Marčete: Veština Istine. Nastavljamo donositi članke iz novina o djelima urednika ZP-a i interviewe s njime u vremenu prije 2003. – pokazujući koliko je taj naš Apostolat bio poznat i medijski popraćen, prije nego što je sve umuknulo.

Završavamo s članom S. Campanelle koji daje više podataka o problemima oca Pija prigodom regrutnih pregleda za vojsku, kao što konačno otvaramo rubriku Pisama Sv. Male Terezije, dok članak O. Karola Dabrowskog osvjetljava i Faustinin odnos prema njezinom Anđelu čuvaru.

Zahvaljujemo se prevoditeljima Milanu Šapini, Boži Rabo, Igoru Bilandžiću, Silvani Madunić.

Urednik